Čovek se na razne načine trudi da dostigne Anandu. Ananda je vrhunac sreće, postajanje oličenjem radosti. Ona se traži na tri različita načina, u skladu sa urođenom prirodom tragaoca — satvičnim, rađastičnim i tamasičnim putem. Satvični put je gorak u početku, a nektar kada donese plod. Podrazumeva čvrstu kontrolu i regulaciju čula, saznanja i delovanja. To je veoma teško ostvariti. Ali kako se napreduje u praksi, radost raste i dostiže se blaženstvo. Kako se takav cilj može postići bez podnošenja teškoća? Sveti spisi kažu: „Sreća se ne može zadobiti kroz sreću“ — 'Na sukhat labhyate sukham'. Sreća se može zadobiti samo kroz patnju. Užitak je samo razmak između dve boli. Da bi se dostigla satvična sreća koja je pozitivna i trajna, čovek mora nužno da prihvati iskušenja i nevolje, gubitak i bol. —Božanski govor, 5. april 1981.
Misao dana u Prašanti Nilajamu na dan