Utelovljenja Ljubavi! Ne postoji pokora koja je uzvišenija od unutrašnjeg mira. Svaki pojedinac, svaka porodica, svako društvo i svaka nacija na sve moguće načine teže miru. Svaki čovek treba da se trudi da postigne mir, jer je to najpoželjniji cilj. Ne postoji veća sreća od Santošama (zadovoljstva). Čovek je neprestano u potrazi za srećom.
Ali kakvu sreću traži? Svetovnu sreću? Prolazna zadovoljstva? Takva sreća nije istinska sreća. Samo duhovna sreća može doneti pravu sreću. Zašto je čovek izgubio ovu sreću? Zato što je opterećen nezasitim željama. Ove želje su uzrok mnogih nevolja. Samo ograničavanjem želja i uklanjanjem patnji koje iz njih proizlaze, čovek može pronaći mir.
Šta je Darma?
Sama dobročinstva ne predstavljaju Darmu (ispravno delovanje). Milosrđe se razlikuje od ispravnosti. Privremeni, svetovni činovi često se poistovećuju s Darmom, ali prava Darma je ono što traje. Atma-Darma (Darma unutrašnjeg duha) nadilazi sve svetovne radnje.
Razlika između Darme i religije
Mnogi ljudi veruju da su religija i Darma isto. Međutim, Darma je potpuno različito od religije. Religija je poput reke, dok je Darma kao okean. Poznata je izreka:
"Okean je krajnje odredište svih reka."
Sve reke se na kraju stapaju s okeanom. Suština svih religija, cilj svih svetih spisa i svrha svih težnji jeste Darma. Potpuno je pogrešno poistovećivati nepregledno prostranstvo Darme s uskim tokom religije.
"Religija je mnogo, ali put je jedan.
Dragulja je mnogo, ali zlato u njima je isto.
Krave su raznih boja, ali im je mleko belo.
Bića su bezbrojna, ali Duh u njima je isti.
Cveća je mnogo, ali obožavanje je jedno." (teluški stih)
Religije su nastale radi uređenja ljudskog života. Ono što ih sve povezuje jeste Prema-Thatva (princip božanske ljubavi). Čovečanstvo mora da se rukovodi moralnošću. U svakoj zemlji moralnost i integritet treba da budu kao životni dah. Samo kada se ljudi drže moralnih vrednosti, ideali poput bratstva, jednakosti i slobode mogu imati smisla u svakodnevnom životu. Zbog napuštanja moralnih vrednosti danas svuda vlada nered i nemir. Svet će pronaći olakšanje od nasilja samo kada naučni i tehnološki napredak budu praćeni razvojem etičkih i duhovnih vrednosti.
Čovekovo neispravno ponašanje i prirodne katastrofe
U beskrajnom svemiru, čovek je samo sićušna tačka. U suštini, ne postoji sukob između čoveka i prirode, baš kao što dete ima pravo na majčino mleko ili pčela na med iz cveta. Međutim, zbog neobuzdanih želja i nepromišljene eksploatacije prirodnih resursa, priroda sada pokazuje zastrašujuće poremećaje. Prirodne katastrofe poput zemljotresa, vulkanskih erupcija, suša i poplava posledica su narušene ravnoteže u prirodi, izazvane ljudskom pohlepom. Čovečanstvo danas liči na nerazumnog čoveka koji seče granu drveta na kojoj sedi. Ljudi moraju razviti osećaj duhovnog jedinstva, jer iz tog osećaja jedinstva izrasta ljubav.
Samo ljubav može povezati čovečanstvo u jedno
Šta vidite danas u ovoj dvorani? Ovdje su ljudi iz Japana, Indonezije, Malezije i drugih zemalja. Šta ih je okupilo na ovom mestu? Samo ljubav i osećaj jedinstva s drugima. Blaženstvo života ukorenjeno je u ovoj ljubavi. Istinsko blaženstvo proizlazi iz ljubavi. Kada se ta ljubav deli s drugima, nastaje kolektivna radost. Kada vaš život pleše na talasima ove ljubavi, dostiže puninu ljudskosti.
Proces preobražaja čoveka
Preobražaj čoveka počinje preobražajem uma. Kada se ljudi promene, menja se i nacija. Kada se nacije promene, svet se preobražava. Zato, ako svet treba da se promeni, sve mora početi mentalnim preobražajem pojedinca. Ljudski um treba ispuniti ljubavlju.
Um je čudesna sila. Kada je prosvetljen mudrošću, uzdiže čoveka do svetosti. Kada je obuzet neznanjem, postaje izvor propasti. Zato se kaže da je um uzrok ljudskog ropstva ili oslobođenja. Svaka promena, bilo u obrazovanju ili nekoj drugoj oblasti, mora početi transformacijom uma. Ravnodušnost, loše društvo, nepoštovanje, arogancija i zavist – ovih pet osobina degradiraju čoveka do životinjskog nivoa.
Vrline koje čovek može naučiti od životinja
Čovek može naučiti brojne vrline od životinja, ptica, insekata i crva. Na primer, magarac – životinja često omalovažavana – pokazuje strpljenje kakvo ne nalazimo ni među ljudima. Bez obzira koliko tereta mu natovarili na leđa, ono ih nosi sa izdržljivošću. Mrav je sićušan, ali pokazuje dalekovidost – tri meseca unapred sakuplja hranu za kišnu sezonu.
Najviša vrlina – vernost je među pticama
Papagaji pokazuju izuzetnu odanost svojim partnerima. Kada jedan od partnera ugine, drugi često ugine od tuge. Čuvena priča o Valmikiju, koga je duboko pogodila smrt jedne od dva ljubavna ptica, pokazuje snagu ove odanosti. Kada je ptica preminula, njen partner ju je pratio u smrt. Prvi stihovi velikog epa Ramajane potekli su iz Valmikijeve tuge.
Koliko ljudi danas pokazuje sličnu odanost? Mnogi se lako odlučuju na drugi brak nakon gubitka supružnika. Ljubav i odanost koje ptice pokazuju jedno drugom trebalo bi da budu pouka ljudima.
Važnost vremena i unutrašnjeg vodiča
Čisto akademsko znanje nema veliku vrednost. Ljudsko srce je najbolji učitelj na svetu. Vreme je vrhovni učitelj. Ovaj prostrani kosmos je velika knjiga mudrosti. Bog je jedini istinski prijatelj. Nema potrebe da tražite spoljašnjeg učitelja – vaše srce je dovoljan vodič. Ako sledite glas svog srca, svaki postupak će biti blagosloven.
"Vaše srce je vaša domovina"
Danas kineski vernici proslavljaju svoju Novu godinu. Sama reč "Kina" potiče od izraza "Čung Kuo" – "Čung" znači srce, a "Kuo" znači zemlja. Dakle, "Kina" znači "Moje srce je moja domovina."Ovaj koncept je primenjiv na sve zemlje i religije.
Slično tome, reč Baraćani "onaj koji se raduje svetlosti". Srce je izvor svetlosti. Prava domovina nije fizičko mesto – to je srce u kojem obitava božanska ljubav.
Božanski govor, 13. februara 1997.