Brahmanandam Paramasukadam Kevalam Đnanamurtim
Dvandvatitam Gaganasadršam Tatvamasjadi Lakšjam
Ekam Nitjam Vimalam Ačalam Sarvadi Sakšibutam
Bavatitam Trigunarahitam Sadgurum Tam Namami
Ovaj hvalospev su mudraci drevnih vremena izgovarali u čast svojih duhovnih učitelja — Gurua, onih koji ih vode ka prosvetljenju. Danas, na praznik Guru purnima, dan kada tragatelji na duhovnom putu iskazuju poštovanje svojim učiteljima, razmotrićemo značenje ove sveobuhvatne pohvale osobinama koje se pripisuju Sadguruu – istinskom Učitelju.
Brahmanandam:
Guru je oličenje blaženstva Brahmana, jer je stopljen sa Anandom – stanjem čiste božanske radosti. To nije nešto što se stiče spolja, već je urođeno svakom srcu. Ceo svet, čitav kosmos, svaka čestica – sve je to Ananda. Ipak, čovek to ne doživljava jer ga tama neznanja zaslepljuje i obmanjuje.
Brahmananda i čovek:
Upanišade pokušavaju da nam približe veličinu tog Brahmanandinog blaženstva. Taitirija Upanišad uzima vrhunac ljudskog zadovoljstva kao osnovnu meru. Osoba koja ima sve – bogatstvo, slavu, znanje, zdravlje, večnu mladost i vlast nad čitavom zemljom – uživa u manušanandi (ljudskom blaženstvu). Sto puta više od toga je ananda Gandarva – nebeskih pevača. Sto puta veće od toga je blaženstvo preminulih u nebeskim sferama, zatim duhovnih bića, božanstava, Indre – gospodara bogova, njegovog učitelja Brihaspatija, Prađapatija – stvoritelja živih bića, i konačno Hiranjagarbe – kosmičke zlatne manifestacije. Najuzvišenija Brahmananda je osobina Gurua.
Otkloni „ja“ da bi iskusio Anandu:
Čovek ima sposobnost da dostigne to blaženstvo, ali mora da ukloni prepreke koje ga sputavaju. On jeste Brahman, a njegova suština je Brahma-ananda. Ipak, ono što smatra znanjem često je zabluda. Iskustva u budnom stanju su varljiva, kao i snovi. Osećaj „ja“ – ego – cepa Jedno na mnoge i uživa u iluziji. Pravo blaženstvo dolazi tek kada se „ja“ eliminiše. Bez ega nastaje jedinstvo – Advaita. „Ja“ je prolazno, dok je Jedno večito – Akšara, simbolizovano slogom OM. Onaj koji prebiva u toj svesti ima Brahmanandu. Takav je Sadguru.
Parama-sukadam:
Guru daruje najviše blaženstvo. Ali šta je to? Nije to fizičko zdravlje, mentalna stabilnost, intelektualna oštrina niti čula. Rišiji tvrde da reči ne mogu opisati to stanje, a um ne može doseći njegovu suštinu. To blaženstvo izvire iz Atme – božanske iskre u nama. Onaj ko je svestan Atme u sebi i svemu oko sebe, to je Sadguru.
Kevalam:
Guru prevazilazi vreme i prostor. On je čista svest – Čaitanja – sama Božanska Prisutnost. Drugim rečima, Bog je Sadguru.
Đnana Murtim:
Šta znači Đnana (znanje)?
„Advaita daršanam đnanam“ – uvid u Jedno bez drugog jeste Đnana. Sadguru je oličenje tog znanja, jer neprekidno prebiva u Jedinstvu. Učitelji koje obično susrećemo su putokazi, ali Đnanamurti ostaje uz nas do kraja puta.
Dvandvatitam:
Sadguru je iznad dualnosti života – radosti i tuge, dobitka i gubitka, pohvale i kritike.
Gaganasadršam:
Poput neba – nije dirnut događajima, ali sve obuhvata. On je osnova svega, nepromenljiva i tiha.
Tat-Tvam-Asi i ostale mahavakje:
Guru je živi svedok i doživljavalac četiri osnovne vedske istine:
„Tat tvam asi“ (Ti si To),
„Ajam Atma Brahma“ (Ova Atma je Brahman),
„Aham Brahmasmi“ (Ja sam Brahman),
„Prađnanam Brahma“ (Svesnost je Brahman).
Ekam, Nitjam, Vimalam:
Jedan, Večni, Bez mane. Guru je nepokolebljiv u Jednom. On je van vremena, čist, bez želja i savršen.
Ačalam:
Guru je nepromenljiv. Poput platna u bioskopu na kome se projektuju slike, ali ono samo ne menja oblik. On je ekran – stalni svedok prolaznih slika života.
Sarvadi, Sakšibutam:
On je sveprožimajuća inteligencija i večni svedok – poput Sunca koje obasjava, ali ne deluje.
Bavatitam:
On je izvan osećanja, misli i emocija.
Trigunarahitam:
Nepodložan trima gunama (kvalitetima prirode) – satvičnoj (čistoj), rađasičnoj (aktivnoj) i tamasičnoj (tromoj). Oslobođen toga, on je božanski.
Sadgurum Tam Namami:
Tom dostojnom Učitelju izražavam svoje duboko poštovanje.
Ko je istinski Guru?
Istinski Guru mora posedovati sve ove osobine. Drugim rečima, samo Bog može biti potpuni vodič. Mnogi gurui su i sami izgubljeni. Pravi Guru je onaj koji je prevazišao Maju i ego, oslobođen želja i koristi. On ne teži ničemu, i ne nudi ništa za uzvrat.
Često se citira stih: „Guru je Brahma, Guru je Višnu, Guru je Mahešvara“. Ipak, te tri božanske funkcije nisu razdvojene. Sve su objedinjene u slog OM – A (Brahma), U (Višnu), M (Šiva). Dakle, pitanje nije da li je Guru Bog ili Bog Guru – već: Bog jeste Guru, večni Svedok u srcu svakog bića.
Ovaj dan je poznat i kao Vjasa purnima – dan posvećen mudracu Vjasi, koji je na ovaj pun mesec dovršio pisanje Brahma Sutre – besmrtnog spisa koji otkriva da je Brahman nit koja prožima sve što postoji, u Jednom. Taj princip ne raste niti opada – on je potpun (purna).
Satja Sai govori, 2. juli 1985.